U raljama tehnologije

Nadate li se tekstu u kojem je tema tehnologija, niste na pravom mjestu. Ipak, naslov nije clickbait. Kad smo već kod pojma clickbait, razjasnimo ga.

Ne postoji univerzalno prihvaćena teorija, no na Wikipediji možete pronaći definiciju prema kojoj je clickbait naslov koji potiče na klik na link, na čitanje određenog sadržaja, posjet stranici ili neku drugu željenu akciju. Clickbait naslovi su zapravo tehnika kojom njihov autor daje korisniku dovoljno informacija da potakne znatiželju, a opet nedovoljno da se tom količinom informacija/sadržaja korisnik zadovolji i on upravo zato radi željenu akciju – klik, posjeti stranici, čitanje teksta.

Ne varam vas

Iz ovoga je moguće zaključiti da je clickbait zapravo pozitivna i poželjna vještina koju koristi svaki copywriter, novinar i slično. No, ovaj pojam uglavnom susrećemo u negativnom kontekstu. Zato produbljujem definiciju i mišlju novinara s portala BuzzFeed Bena Smitha koji precizira da je clickbait naslov koji je neistinit u odnosu na sadržaj članka. Postoji li onda „dobar“ i „istinit“ clickbait? U teoriji da, u praksi vrlo rijetko.

Kako znamo je li clickbait istinit ili ne? Neistinite je lako prepoznati zato što postavljaju visoka očekivanja, a potom duboko razočaraju sadržajem teksta. U ovom tekstu će se dogoditi suprotno.

Zašto sam uopće odabrao ovaj naslov? 19. siječnja ove godine ozlijedio sam koljeno na nogometu. Pokušao sam tijelom zagraditi loptu u trenutku kad nije bila u ničijem posjedu, ali i Francek je pokušavao je isto. Taman u trenutku kad sam pokušao postaviti svoje tijelo između lopte i njega, došlo je do snažnog kontakta s njim i desno koljeno mi se nezgodno zarotiralo prema van. Kasnije sam razmišljao kako u toj situaciji vjerojatno uopće ne bih tako reagirao da mi situacija nije predstavljala izazov, a on je bio fizički superioran na tom nogometu i želio sam uspostaviti dominaciju u toj situaciji. 27. veljače, pet tjedana kasnije, ležao sam na ležaju u prebijeloj i presterilnoj podrumskoj prostoriji jedne zagrebačke poliklinike, gledao u strop i mirno čekao da započne moje prvo dijagnostičko snimanje metodom magnetske rezonance.

Dio s raljama

Duboko sam disao, ležao i piljio u natpis koji je upozoravao na to da ne spuštam pogled prema unutrašnjosti uređaja kako ne bih oštetio vid. Donja polovica tijela bila mi je skrivena u uređaju, a gornja izvan njega. Iako je uređaj ogromnih dimenzija, promjer tog dijela u kojem tijelo ulazi u unutarnji dio je tek nešto širi od tijela. Snimanje samo što nije započelo. No, vratimo se par koraka unazad.

Edukativni dio – korak prvi

Kad ozlijedite koljeno na nogometu, nekoliko minuta osjetite vrlo jaku i neugodnu bol. Kada ona prođe, tijelo vam je još zagrijano i čini vam se da ozljeda nije ozbiljna, da možete lagano hodati i slično. Važno je da neovisno o tom osjećaju ne hodate jer vam je tijelo još zagrijano i nemate realan osjećaj vlastitih ekstremiteta, a nastavkom igranja ili opterećivanjem ozlijeđenog koljena možete pogoršati posljedice.

Edukativni dio – korak drugi

Odlazite na hitnu pomoć kako biste utvrdili stanje stvari. Dolazite na red, ulazite u ambulantu i govorite specijalistu (ortopedu) što se dogodilo. On(a) vas šalje na rendgen. Odmah odlazite napraviti rendgensku snimku, a kad dobijete nalaz ponovno pričekate svoj red i vraćate se istom specijalistu (ortopedu) koji pregleda nalaz, uspostavlja konačnu dijagnozu i odlučuje kojom metodom ćete se liječiti. Doktoricu sam davio moleći da me ne uputi na stavljanje longete. S obzirom na to da u mojem slučaju nije bila riječ o lomu, ona je utvrdila da nema oštećenja koštanog tkiva, propisala mi tjedan dana mirovanja i pustila me doma.

Edukativni dio – korak treći

Činjenica da nema lomova u koštanom tkivu ne znači da možete otići doma, mirovati tjedan dana i onda otići na nogomet. Osim koštanog tkiva, u koljenu se nalazi i vezivno tkivo. To su strukture koje doprinose stabilizaciji tako što spajaju mišiće s kostima (tetive) ili kosti međusobno (ligamenti). Rendgenska snimka na hitnoj snima isključivo koštano tkivo i uopće ne prikazuje vezivno tkivo.

Edukativni dio – korak četvrti

Utvrditi točno stanje ozlijeđenog koljena moguće je uz pomoć stručnjaka (ortoped, fizioterapeut, kinezioterapeut), ultrazvuka ili magnetske rezonance. Najpreciznija, najpouzdanija i najskuplja metoda je magnetska rezonanca. Dva su načina kako možete obaviti magnetsku rezonancu: „privatno“ i „preko HZZO“. Privatno znači da platite dijagnostički pregled prema standardnom cjeniku privatne ustanove. Naravno, one koja ima MR uređaj. Između 1300 i 2000 kn ovisno o ustanovi. U tom slučaju ugovarate termin u roku od nekoliko dana. Preko HZZO znači da idete uz uputnicu (prvo vam liječnik opće prakse daje uputnicu za pregled specijalista – ortopeda, a on vam potom daje uputnicu za MR) i ne plaćate naknadu. U tom slučaju ste limitirani na ustanove koje imaju ugovor s HZZO, a termin čekate 3-12 mjeseci. Istražujući ove opcije otkrio sam brojne zanimljivosti, no otkrit ću samo najbitniju informaciju: ozljede koljena mogu se liječiti konzervativno (terapijom) i kirurški (operacijom). Način sugerira liječnik na temelju postavljene dijagnoze i pripadajućih nalaza, a mišljenja se mogu razlikovati od liječnika do liječnika. Kao i uvijek u medicini i životu, cijela stvar je vrlo individualna.

Edukativni dio – korak peti

Samo snimanje je pre, precool. Uzbuđen i nabrijan, jedino što sam pitao tehničara bilo je:„Koliko ovo traje?“ – „Oko 25 minuta. Uopće nemoj micati desnu nogu“ – odgovorio je. Opet ja, uvjeren da se on šali, a prethodno očekujući da snimanje traje uvrh glave dvije minute: „25 minuta…Ozbiljno?“ On: „Da, ozbiljno“ – odgovara i odlazi u susjednu prostoriju. Na glavi su mi slušalice iz kojih periodično izlaze jezivi zvukovi pištanja, zujanja, kuckanja i snažnog vibriranja, a moćni stroj progutao mi je donju polovicu tijela. U smjeru stroja i donjeg dijela tijela ne gledam iz dva razloga – upozorenja koje se nalazi pola metra ispred mojeg lica i osjećaja strahopoštovanja prema uređaju. Ne kažem da je osjećaj isti kao da vam je donja polovica tijela u raljama velike bijele psine jer ne poznajem taj osjećaj, ali mu definitivno nikad u životu nisam bio bliže. Bila mi je to jedina asocijacija. Do jednog trenutka. Do trenutka kad se moj ležaj nije pomaknuo još malo dublje, tako da sam odjednom još malo većim dijelom tijela bio u uređaju. Onda mi je pao namapet i lijes. No, bile su to samo asocijacije i vrlo brzo su me prestale okupirati. Duboko sam disao, bio potpuno koncentriran i uzbuđen uoči samog snimanja, a i znao sam da radim važan korak ka konačnom cilju – ozdravljenju svojeg koljena. Rasterećen svih drugih briga, uređaja kojima sam inače uglavnom okružen i svih vanjskih utjecaja. U tome je ljepota fokusa. Fantastično provedenih 25 minuta. Duboko disanje, intenzivno razmišljanje, sva osjetila u top formi, čak i inspiracija za ovaj tekst. Oprao me neki entuzijazam. Jedva sam se suzdržao da medicinskom tehničaru na kraju pregleda uz par djetinjastih i znatiželjnih pitanja ne tutnem i bakšu. Jer 1300 kn nije dovoljno za 25 minuta ležanja u raljama tehnologije.

Nepoznati dio – korak šesti

Odmah po završetku snimanja dobio sam CD sa snimkama, a dan kasnije na mail sam dobio i pripadajuće mišljenje liječnika. Potpisao sam na recepciji poliklinike privolu, tako da ih nisam prijavio Agenciji za zaštitu osobnih podataka kada su mi poslali mišljenje liječnika. Sada te snimke i mišljenje šaljem ortopedu kod kojeg sam išao po uputnicu za MR, svojem kinezioterapeutu (mogu vam dati preporuku) i još barem jednom liječniku specijalistu za sportske ozljede koljena (otvoren sam za preporuke).

Zašto sam ovo napisao?

Zato što bi meni bilo neopisivo lakše da sam sve ovo znao prije ozljede. Više puta sam doživljavao ozljede u različitim i vjerovao sam da su mi te situacije dobro poznate. Mislio sam kako ću se u njima dobro snaći i uvijek imati jasnu sliku puta do izliječenja.

Ipak, različita mišljenja i kontradiktorni savjeti mojih poznanika, brojne rupe i nejasnoće u zdravstvenom sustavu i hrpa neprovjerenih informacija na internetu značajno su usporile cijeli proces. Uz to, najbrže i najpouzdanije metode često su i najskuplje, pa sam se više puta našao na raskrižju gdje je jedna opcija bila skupa i efikasna, a druga spora i besplatna. Nedostatak informacija zamaglio mi je perspektivu i vrlo laku odluku učinio naoko teškom. Sigurno vas neću izvijestiti o daljnjem tijeku mojeg oporavka. Osim ako ne doživim neko transcedentalno iskustvo na svojem daljnem putu k izlječenju, a sada odoh provjeriti točno značenje riječi transcedentalno.